Kada je u Užicu prije 120 godina trebalo da se izgradi Akcionarska tkačka radionica, a zatim uz nju i hidrocentrala po Teslinom principu, prva te vrste u Evropi, iz Vlade Srbije stiglo je pismo jednog od službenika ministarstva koji je bio nezadovoljan sporošću realizacije ovog značajnog poduhvata. U pismu on, između ostalog, navodi: „Ako nema muškaraca sposobnih da završe započeti posao, neka to učine žene“. Moglo bi se reći da se danas dogodilo nešto slično, samo što su drugi akteri u pitanju. Dvoje užičkih mladih umjetnika, Sanja Cvetić i Boban Lazić, samoinicijativno i bez ikakve novčane naknade učinili su ono što je gradska vlast morala odavno da uradi. Oslikali su portrete čuvenih Užičana Ljubomira Stojanovića, Stiva Tešića, Milutina Uskokovića, Marije Mage Magazinović, Srba Stamenkovića i Mališe Atanackovića i spasili ih od zaborava.
Za taj značajan poduhvat odabrali su zid u najstrožem centru grada na mjestu nekadašnje gradske pošte koju je tokom dva bombardovanja 1999. godine srušio NATO, i gdje je dugi niz godina parking gradskog JKP „Bioktoš“. Prije nekoliko godina na bočnoj strani ovog parkinga oslikani su portreti trojice srpskih pilota koji su, 1999. godine, herojski stradali u pokušaju da nebo iznad Srbije brane od agresorskih aviona. Na zidu uz njihove portrete napisano je: „Srce heroja zauvek živi. Ne mogu da ga ubiju. 1999. Da se ne zaboravi“.
– Htjeli smo ovim da podsjetimo i na Užičane, koje ne treba zaboraviti, da ih istaknemo jer su pomalo padali u zaborav, a muralu smo dali ime „Domovina“. Ali, nisu oni jedini koji mogu da stoje na ovom zidu. Ima još mnogo poznatih Užičana, čiji bi likovi jednog dana mogli da ukrašavaju i druge zidove ovog lijepog grada – kaže Sanja Cvetić, mlada umjetnica koja je diplomirala slikarstvo na Likovnoj akademiji u Beogradu.
Prvobitna ideja je bila da ovo dvoje umjetnika (Boban Lazić je završio Srednju umjetničku školu u Užicu) urade likove nedavno preminulih poznatih srpskih glumaca, ali, zahvaljujući i sugestijama brojnih građana koji su pozdravili ovu ideju oslikavanja gradskih površina i pružili podršku umjetnicima, ipak su odlučili da urade portrete poznatih Užičana.
Boban Lazić kaže da su portreti rađeni mjesec dana, da su utrošili 150 kilograma boje, i da su „Helios“ i firma „Etno mont“ obezbijedili boju i skele, dok su hranu dobijali od užičke firme „Blu mun”. Petar Blagojević, član Gradskog vijeća, s tim u vezi napominje:
– Naša pomoć je bila simbolična. Obezbijedili smo koordinaciju javnih preduzeća. Osim toga, rješavali smo i druge tehničke stvari da bi mogli da rade, poput rasvijeta. Veoma je značajno što su ovi mladi ljudi prepoznali potrebu da uljepšaju svoj grad, i što su željeli da na taj način iskažu svoj talenat. Sve ovo ima i edukativni karakter, jer mislim da bi dobar dio Užičana teško, bez potpisa, mogao da prepozna osobe sa slika i da nešto kaže o ovim poznatim Užičanima, koji su pomalo zaboravljeni. Mi ćemo se u narednom periodu truditi da ih vratimo na mjesto koje im pripada.
Ljubomir Ljuba Stojanović (1860-1930) bio je srpski državnik, političar i čuveni filolog i nastavljač djela Vuka Karadžića, najmlađi član u istoriji Srpske kraljevske akademije. Više puta je biran za ministra prosvjete i crkvenih djela u Srbiji, a u dva navrata bio je predsjednik srpske vlade. Stojan Stiv Tešić (1942-1996) scenarista i romanopisac, dobitnik „Oskara“ za scenario filma „Brejking Avaj”, od svoje 14. godine živio je u Americi. Marija Maga Magazinović (1882-1968) bila je prva moderna srpska plesačica i teoretičarka plesa, filozof, koreograf, i jedna od tri žene koje su se našle među sto najznačajnijih srpskih novinara. Milutin Uskoković (1884-1915) književnik, utemeljivač savremene srpske pripovijetke, pravnik, doktor nauka. Smatran je predstavnikom takozvanog beogradskog društvenog romana. Srboljub Srbo Stamenković (1955-1996), Zvezdina fudbalska legenda, koji je najveći dio karijere proveo u Americi igrajući mali fudbal. Najzad, Mališa Atanacković (1860-1919) je poznati užički industrijalac, predsjednik užičke opštine i narodni poslanik. Utemeljivač je Akcionarske tkačke radionice, prvog industrijskog preduzeća u Užicu. Posebno se angažovao na izgradnji hidrocentrale na Đetinji po Teslinim principima, puštene u rad na Ilindan 1900. godine, za potrebe proizvodnje u Akcionarskoj tkačkoj radionici i osvjetljenje Užica.S. Tijanić